Univerzitetski profesori zatražili su da se odmah prestane s progonom Crkve i da se što prije nastavi započeti dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji, kako su poručili, treba u najkraćem roku da ima kao ishod uklanjanje spornih odredbi bezakonog zakona. U reagovanju povodom rušenja konaka u Manastiru Svetog Vasilija kod Ulcinja, profesori su upozorili da su prvi put u crnogorskoj istoriji moćnici krenuli u rušiteljski poduhvat.

– Kako je ostalo zapisano, genijalni Njegoš pri jednom susretu izjavio je: „Znate li gdje je najveća sloboda? U Crnoj Gori, čije ključeve ja držim“. Poslije skoro dvjesta godina situacija se izokrenula.Najnovija dešavanja svjedoče nam da je Crkvi objavljen rat. Vjerovatno po migu, s već prepoznatljivim blic-pristupom. Ne bi bilo strašno da se to ne dešava usred Evrope, u vijeku najviših civilizacijskih dostignuća, u Crnoj Gori Petrovića – navodi se u reagovanju univerzitetskih profesora.

Kako ocjenjuju, moćnici ovoga svijeta odlučili su da iskoriste bezakone zakone, „koje donose u atmosferi jednoumlja i s vrlo jasnim i preciznim, možda i dogovorenim ciljem, valjda da bi potvrdili svoja programska načela“.

– Ovoga puta, prvi put u crnogorskoj istoriji (jer to nijesu radili ni komunisti), oni su krenuli u rušiteljski poduhvat. Srušili su manastirski konak Svetoga Vasilija danas, a sjutra će... Zaboravljaju da samo jedan od osam kvadranata zadovoljava tri jedinstva: zakonsko, etičko i profesionalno – naveli su oni.

Profesori dodaju da su se nadali da će u miru i razumijevanju, uz dogovor i poštovanje činjenica, doći do rješenja koje bi bilo zadovoljavajuće za sve zainteresovane strane.

– Sada se više ne može okolišiti s tobožnjim pregovorima, ekspertskom timovima itd. Pregovori postaju bespredmetni. Rat je objavljen Crkvi, samom Bogu, Svetom Vasiliju i svecijelom pravoslavnom življu. Crkva nema oružje, nema SAJovce (iako ni oni ne treba da djeluju po naredbi jedne partije i jednoga čovjeka), nema podršku centara moći, ali ima molitvu, post i vjeru u Gospoda. Crkva uporno i strpljivo poziva na ljubav, dijalog i razumijevanje, a vlast odgovara sve većom represijom – ukazali su oni.

Pitaju da li je slučajno što se sve dešava nakon Trojičinog dana.

– Apsolutno ne. Neposredno poslije dana kada je formirana Crkva treba dokazati silu i moć (možda i data obećanja), i pokazati rušilačku snagu. Pitanje koje lebdi u vazduhu jeste: u kom mračnom kazamatu je sve ovo dogovoreno? No, za nekoliko decenija i ono što je stajalo pod oznakom tajno postaje javno, jer se mijenjaju vremena a sa njima i ovlašćena lica koja određuju stepen tajnosti podataka. Naše nadanje je Gospod i duh Svetoga Vasilija i Svetoga Petra, a naš zalog su pradjedovski zavjeti, koji su uvijek isticali i podsticali slobodarski duh, etiku čojstva, poštovanje, poštenje i pravičnost. Ne damo svetinje! – zaključuje se u reagovanju.

A.O.

---